Tatjana Gjurković rođena je jednog zimskog dana 1983.godine u Zagrebu. U svom bijelom, dragom Zagreb gradu je odrasla, odradila formalno školovanje te u njemu i danas živi i radi.
Kao dijete voljela je opisivati ono što vidi i doživljava kroz stihove te je uživala kada je u zadaćnicama kombinirala pjesnički izričaj i prozu. Nadahnjivale su je priče poput Malog princa, Starca i more, Galeba Jonathan Livingstone, Morrie Utorkom te je uz to, odgovore o smislu života i funkcioniranju ljudi zdušno pronalazila u čitanju različitih mudrih izreka kao i osluškujući ritam glazbe i stihove koji su je pratili.
Već je tada rado promatrala ljude, krateći razne sate čekanja smišljavanjem njihovih životnih priča i uzroka patnji koje je primjećivala na njihovim licima. To ju je nagnalo da za svoj životni put odabere posao psihologa i psihoterapeuta.
Po završetku fakulteta psihologije, zaposlila se u jednom Dječjem vrtiću gdje se spletom okolnosti ponovno susrela s djecom, njihovom energijom, toplinom, zaigranosti i maštovitošću. Sve što je Tatjana tijekom svog dugogodišnjeg formalnog obrazovanja stavila u drugi plan. Sada joj se, potaknuta realnim, često emocionalno bolnim pričama, djece o kojima je brinula, probudila snažna želja da se posebno usmjeri pomaganju djeci, njihovim roditeljima i stručnjacima koji rade s njima.
Kroz profesionalnu ulogu, Tatjana danas koristi svoja psihološka i psihoterapeutska znanja s ciljem da pomogne velikim i malima u trenucima kada im je teško te radi edukacije i supervizije za stručnjake kako bi dobili nova znanja i bili osnaženi da i oni pruže podršku drugima, posebice djeci.
No uz sve to, imala je i drugih ideja. Željela je kroz priče koje se tiču socio-emocionalnog razvoja djeteta, educirati i pružiti podršku roditeljima, djeci i stručnjacima. Isto je realizirala uz suradnju s ko-autoricom priča i njenom bliskom kolegicom Teom Knežević, Jelenom Brezovec, ilustratoricom slikovnica i izdavačkom kućom Evenio d.o.o.
Paralelno s time, prepoznala ju je još jedna izdavačka kuća koja je željela da napiše knjigu za roditelje. Riječ je o Harfi d.o.o iza koje stoji jedna dama, Irena Orlović koja također zdušno promiče važnost socio-emocionalnog aspekta razvoja kod djece. Stoga su Tatjana i Irena brzo našle zajednički jezik i dogovorile dugogodišnju suradnju počevši od knjige“Terapija igrom: Kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim”.
Dosadašnji rad i dobivena povratna informacija od velikih i malih čitatelja, Tatjani je donijelo veliko duhovno bogatstvo što ju motivira da dalje, prije svega s kolegicom Teom Knežević, osmišljava nove priče za djecu i roditelje. Neizostavne su i ideje za nove knjige koje će roditeljima i stručnjacima pružati znanje i razvijati vještine s ciljem da pruže podršku za najosjetljiviji psihološki aspekt razvoj djeteta – onaj socio-emocionalni. Time se nada nastavljati dati svoj, možda i najveći, doprinos za razvoj pojedinca i hrvatskog društva u cjelini.
Bibliografija:
▪Gjurković, T. (2018/2016). Terapija igrom : kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim. Split: Harfa
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2015). Kad je ljut, nilski konjić ugrize. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2015). Kad je ljuta, macu boli trbuh. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2015.) Kad je ljut, zeko se ozlijedi. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2015). Kad je ljuta, vjeverica ne sluša. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2016). Medvjedića je strah ostati u vrtiću. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2016). Psića je strah odlaska kod doktora. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2016). Slonicu je strah vikanja i kazne. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2016). Ovčicu je strah jer će dobiti brata. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Praščić je tužan i ljubomoran na brata. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Žirafica je tužna jer djeda više nema. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Hrčak osjeća da postoji i smirena sreća. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Lavica može i zna biti sretna zbog drugoga. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Konjić sreću dijelit zna nakon truda i uspjeha. Varaždin: Evenio
▪Gjurković, T. & Knežević, T. (2017). Lisica sad zna da sreća stanuje u srcima. Varaždin: Evenio
tatjana.gjurkovic@gmail.com
