Poznata i vrlo čitana autorica za djecu i mlade u ovoj je priči prožela svoj posao knjižničarke s trendovima da se sve ubrza, skrati, prepiše, prepriča…U slikovnici „150 medvjeda i jedna priča“ ona tako na način zanimljive priče opservira i odnos djece i starijih i odnos djece prema čitanju kao i, šire gledajući, odgoj, čitanje kojeg je bitan dio odrastanja.

Koliko puta smo doživjeli da zapravo sami roditelji „požuruju“ dijete kako bi uhvatili samo informaciju iz literature i lektire, ne razmišljajući o tome kako je čitanje proces, uživanje, oplemenjivanje.

Kroz priču koja će najmlađima biti zanimljiva, Melita Rundek iz prve ruke i knjižničarski i čitalački i književno daje nevidljive ali snažne naputke u kojem bi se smislu to valjalo promijeniti, te nenametljivo daje „upute“ kako je čitati iskustvo koje ne bi nijededno mlado biće trebalo propustiti, bez obzira je li riječ o obaveznoj literaturi koja se „mora“ pročitati za školu ili je slobodan izbor. Dapače, djelom „1 50 medvjeda i jedna priča“ djeca će biti potaknuta na misao (i djelo) kako je literatura u srži slobodan izbor u najširem smislu riječi.