Zubović Sonja

sonja zubovic

Sonja Zubović – Rođena je 1962. u Zagrebu, a odrasla je u Jastrebarskom. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi.

U najranijim godinama djetinjstva živjela je s roditeljima u stambenom dijelu franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom. Kao djevojčica sanjarila je u vrtu otvorenog klaustra ispod sunčanog sata iz 13. stoljeća, igrala se skrivača uz ispovjedaonice te brojne knjige koje su se nalazile u hodniku pokraj njezinog kućnog praga.

Tek je kao apsolventica književnosti saznala da se radilo o značajnom knjižnom blagu od 13.000 knjiga, od kojih je čak sedam vrijednih inkunabula. U samostanu njezinog djetinjstva izvedena je “Carmina Burana” samo 19 godina nakon što ju je Carl Orf napisao, a iza orgulja pronađene su Savonaroline propovijedi, tiskane 15 godina nakon što je spaljen kao heretik na trgu Santa Croche u Firenzi.

O vrijednom knjižnom blagu iz franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom prva je pisala za Večernji list (1986. godine). U novnarstvu se okušala i vodeći nekoliko godina emisiju o novim knjigama na radiopostaji Jaska, a nakon diplome zapošljava se u Knjižnicama grada Zagreba i trajno seli u Zagreb.

U šali i danas kaže da cijeli život plaća danak skakanju po knjigama u najranijem djetinjstvu.

Gdjegod je radila, ostavila je iznimno vrijedan trag. Po svojoj prirodi uvijek je bila inovatorski ispred vremena, a posebno u poticanju novih oblika kulturne komunikacije, kao što su prvi kontinuirani programi kulturne nadgradnje za djecu s posebnim potrebama, manifestacije poput Dana Malog princa, Proslave 50. rođendana Pipi Duge Čarape, Svijeta baka i đaka u godini doživotne izobrazbe itd.

Nakon trinaest godina rada u narodnoj knjižnici, stjecajem obiteljskih okolnosti, mijenja radna mjesta, dominantno piše i slika te osniva umjetničku organizaciju Tekston (www.tekston.hr).

Iako je po vokaciji književnica, nikada u potpunosti nije odustala od svoje likovnosti. Još kao maturantica, 1980. godine bila je inicijator osnivanja Likovne kolonije slikara amatera “Ljubo Babić” u Jastrebarskom, a iste godine prvi je put izložila svoja likovna djela. Od tada do sljedeće izložbe u Slovenskom domu prošlo je 30 godina.

Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu.

Gostuje u zemlji i inozemstvu na književnim tribinama, susretima i manifestacijama. Član je Društva hrvatskih književnika.

 

Bibliografija:

 

Poezija za odrasle:

Sol na koži (1997.), zbirka pjesama (na esperanto preveo Klaus Dahman); pjesme u časopisu Quorum (Pjesnici devedesetih u RH); pjesme u časopisu Republika; Neukradivo nebo (2012.) zbirka pjesama

Proza za odrasle:

Goli carevi (2015.)

Radiodrama: Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena (2000.)

Proza za mladež :

Probuđena zvona (2012.), roman (preveden na engleski: The bells awekend (2013.) i bugarski: Probudeni kambani (2014.)

Poezija za djecu:

Kako se gleda abeceda (1996.) – lektira za prvi razred, pohvaljena u Bruxellesu na konferenciji za čitanje; Pjesme iz prirode i društva (2009.), zbirka pjesama za djecu; autorstvo brojnih uglazbljenih tekstova dječjih pjesama (nominacija za nagradu Porin, 1998., za album Kad bi mene pitali)

Proza za djecu:

Vjetrosvijet (1999.); Priče poučnice (2001.); Prodavač vremena (2001.), roman; Mjesečeve suze (2002.); Najljepša stonoga sunčanih vrtova (2003.), uvrštena u ICDL, International Childern s Digital Library – međunarodnu digitalnu dječju knjižnicu u Washingtonu; Dobri zmaj Zumi (2006.) – preveden na slovenski: Prijazni zmajček Zumi (2007.); Čudesna kuharica Lize Brljize (2010.) – nagrade: “Ovca u kutiji” i “Grigor Vitez”; Ježica Vici u šumskoj češljaonici (2011.); Šale i pohvale (2011.), zbirka pripovjedaka; Puž Slavek u polju suncokreta (2013.) – preveden na esperanto i nominiran za najbolju dječju esperantsku knjigu na svijetu za 2015. godinu; Mjesečevi snovi (2014.); Roza i Blu upoznaju Zagreb (2015.)

 

Share This: