Pošta za Li

Rukopis  „Pošta za Li“ prikazuje razvojni put dvanaestogodišnje djevojčice Li koja sa svojom posvojiteljicom tetom Nadom živi u Zgradi uprave,  dijelu nekadašnjeg Doma za nezbrinutu djecu. Teta Nada godinama je radila u njemu kao odgajatelj, ali se radi osobne  nesreće udaljila od ljudi i nastavila živjeti usamljeno uz pomoć svojih rituala i potpornja – bilježaka, citata i isječaka iz novina koje ona godinama lijepi na njihov zid u hodniku i koji tako za obje postaje važan potporanj ili sami Zid nade.
Iako je Li na kućnom pragu tete Nade ostavljena u najranijem djetinjstvu, a početak rukopisa  je zatiče u šestom razredu osnovne škole, one se još nisu uspjele zbližiti već Li odrasta željno očekujući svoju zamišljenu, životno važnu pošiljku, pismo ili čak paket koji bi ju mogao ojačati, objasniti joj njezin život i pružiti joj potrebnu snagu.
Ona također živi osamljeno jer joj je najbliža škola udaljena nekoliko sati vožnje pa u nju odlazi tek  po dodatna pojašnjenja gradiva i ispitivanja, a kako uglavnom radi emocionalnih poteškoća ostavlja dojam  djevojčice s teškoćama u učenju, doživljava tu okolnost kao veliku milost – ponajviše radi  toga što u školi trpi nasilje pojedinih učenika, a posebno njezinog najbližeg susjeda Kropa Mlađeg.
Njen mali socijalni krug potpore čine prodavač gospodin Cukerdoza koji je nadahnut  pripovjedač poticajnih priča, voditeljica pošte gospođa Gabriela koja ju potiče u pisanju i crtanju, te divlji mačak Džo koji je stalno drži na oku i nosi joj neobične poklone.
Oni brižno, a opet nenametljivo od početka do kraja prate Li kroz njenu priču, putem njenog razvoja od zbunjene i preplašene djevojčice do one koja je uz pomoć svojih potpornja otkriva svoju snagu, kreativnost i hrabrost.
Rukopis tako pored prikaza razvoja odnosa i privrženosti između Li i tete Nade, koja izlazi iz svoje uspavljujuće rutine tek kada uviđa da je Li žrtva nasilja i da joj je potrebna pomoć, prikazuje i sam put njenog kreativnog razvoja.
Tijekom cijele radnje Li vodi nezaustavljiv poriv za kreativnim preživljavanjem, kojim i simbolički i stvarno dolazi do sakrivene Sobe svjetlosti i igre.
Prolazeći tim putem ona postaje svjesna otkrivenih dijelova sebe koji je vode prema cilju. Neki od njih su jednostavni kao što je važnost samog disanja, dok su drugi složeni kao što je suočavanje s vlastitim strahovima, shvaćanje važnosti akcije, otkrivanje vlastite snage i kreativnosti.

 prijelom i priprema Vanda Čižmek, urednica: Silvija Šesto